Naslikana je bašta u velikoj meri apstrahovana. U nazivu stoji Alhemija kao aluzija na slikara-naučnika-hemičara koji istražuje poreklo boje, pigmenta, njihovog mešanja, sparivanja i suprostavljanja. Umetnica insistira na različitim načinima nanošenja boje: slivanje prskanje, mazanje prstima četkicom,..time imitirajući vremenske prilike (kišu, vetar sunce…) koje na baštu ostavljaju trag i menjaju njen vizuelni identitet. Tako se menja i raspoloženje i autora, a ova slika predstavlja i širok spektar osećanja i raspoloženja umetnice koja ona predstavlja kroz viziju baštenskog raznovrsnog terena. Takođe slikarka se igra baštovana ili bolje reći negovateljice cveća gde sama bira šta će i gde ’posaditi’ na svojoj slici odnosno koja će raspoloženja i osećanja negovati kod sebe i u sebi. U jednom trenutku bogatstvo teksture autorka podiže na viši nivo gde trodimenzionalno cveće postaje gotovo stvarno, želeći tako da podigne svest o svom postojanju i ’bašte’ u njoj samoj i da na taj način zađe među publikom odnosno sretne se i upozna sa posmatračem dela. Ovo delo iz kolekcije Petalals of Life predstavlja autoportret autorke.