Slika nosi naziv inspirisan trima životnim dobima, u ovom slučaju predstavljenih kroz život jedne ruže. Kao što Munk u jednoj svojoj slici beleži protok života slikajući tri žene: mladu, sredovečnu i staru, tako ovde slikarka jednaku simboliku prenosi kroz tri verzije cveta. Slika može biti i simbol za jedan dan na Zemlji – ujutru cvet sklupčan polako suncu otvara svoje latice, nakon čega, kako pada veče vraća u prvobitno stanje. Autorka se vodi mišlju da život teče kružnom putanjom, a ne pravolinijski. Zaključak je da ovu sliku ponajviše krasi univerzalnost njene poruke. Treba se osvrnuti i na inspirtivnu tehniku slikanja, gde se naturalističkim pristupom oblikovanju cvetovi čine stvarnim, izuzetno ubedljivih oblika – jednostavno živim. Autorka želi da sliku učini živim bićem. Svakoj ruži posvećena je izuzetna pažnja i „obezbeđeno“ posebno mesto na slici, sopstven prostor, kako bi disala svom svojom lepotom, ne ugrožavajući lepotu onih pored nje. Time autorka želi da naznači da svako životno doba ima svoje lepote i vrednosti, da je svaki deo dana poseban na svoj način inspirativan, da treba da se razvijamo u mnogim pravcima, a opet ostanemo jedno.