Slika očito nosi naziv po srebrnoljubičastoj mirnoj vodi. Ovde je ona dom cvetu nalik na lotos. On plovi površinom jezera usidren na svom prestolu. Voda ima srebrni ton aludirajući na nekakvu svetu vodu, dok je lotos simbol mudrosti i duhovnosti. Voda je gusta jer je „puna“ saznanja i iskustva, čak je i masna, nije bistra poput izvora, već je ovo drevna voda koja već dugo tu stoji i „pamti“ i kao takva rodila je upravo ovaj božanski cvet, sveznajući cvet. Najednom u novom lejeru javljaju se zeleni trouglovi koji daju savremen izgled čitavoj kompoziciji. Mudrost kojom odiše cvet je svakako nevidljiva, i njene su sila i moć upravo zato ovde apstrahovane i geometrizovana kako bi je slikarka lišila nekakvog prrodnog oblika.. Bira trougao kao simbol drevnog i mudrog, čudesan geometrijski oblik, koji gradi najednostavniji ravni prostor, odmah posle najsavršrnijeg oblika kruga. Slika, iako skromnih dimenzija, deluje masivno, teško, bogaih nanosa boja, debeloslojna je, odvažno i energično naneta na platno i prava je demonstracija inspirisanog stvaranja umetnice u njenom prepoznatljivom maniru, koji je verovatno, ponajviše izražen baš u ovoj kreaciji.